PRETRAGA:
Uvodnik

Jednakopravnost i covjekoljublje

Na ovome svijetu istinsku jednakost ljudima ne može ponuditi nitko osim dragoga Boga. To se ponajbolje vidi u onomu što narod naziva „Božje davanje“, a meteorolozi u krajnjem slučaju kažu „elementarna nepogoda“. Snježni prekrivač koji je s prvim danima 2017. prekrio ovdašnje podneblje i debeli minusi (skoro do -30 ̊ C) koji su kao „sibirska poslastica“ došli na to, barem su nakratko ujednačili sve nacionalne, religijske, političke i kojekakve prefikse. U takvom ozračju – nešto slično kao u veljači prije pet godina kada je pala nezapamćena količina snijega – ljudi su najedanput počeli primjećivati jedni druge, razaznajući kako se nalaze u istom položaju. To je proizvelo više suosjećanja, konkretiziranoga kroz jednostavni pozdrav ili pak pružanje pomoći na putu potpunom neznancu. Poruka je to iz prirode da čovjekoljublje istinski stanuje ondje gdje je stvarna jednakopravnost. Kao što ni snijeg ne poništava individualne razlike među ljudima, nego im daje iste uvjete za život, tako bi čovječna društveno-politička situacija trebala nuditi jednaka prava, mogućnosti i obveze svakom čovjeku.
Izgrađivati takvo životno okruženje ne znači čekati neku katastrofu, kao što su vremenska nepogoda ili rat – jer iz žalosnog iskustva možemo potvrditi kako poslije toga, u načelu, nastupe još veće nejednakosti i nepravde. Istodobno, to ne znači praviti bezličnu jednakost nauštrb čovjekova identiteta – jer, također, možemo nedvojbeno ustvrditi kako to rađa još većim međusobnim nepoštivanjem. Stoga je uistinu jadno bilo vidjeti njemačkoga kardinala Reinharda Marxa i njegova protestantskog kolegu Heinricha Bedforda-Strohma, kada su prigodom posjeta muslimanima u Jeruzalemu krajem 2016., skinuli s prsa svoje križeve… I takvih „mudrih zamisli“ poput: uklanjanja križeva s crkava ili micanja jaslica iz crkvenih dvorišta, među svećenstvom na Zapadu ne manjka. No, nešto slično dade se prepoznati i u hrvatskom narodu. Primjerice, dok je Veleposlanstvo Islamske Republike Iran (!) katolicima u BiH uputilo čestitku: „Sretan Božić, uz pregršt želja za godinu ispunjenu mirom, srećom i prosperitetom“, dotle je iz Hrvatskog veleposlanstva u BiH došlo bezlično: „Sretni blagdani! Season's Greetings!“.
Da stvar bude još – blago rečeno – čudnija, zapadnjaci nikada neće muslimanima njihove vjerske blagdane na taj način čestitati, nego će zaželjeti sve najbolje za „Bajram“… Istini za volju, valja kazati kako je uočljivo da mnogi muslimani u BiH nisu načisto kako katolicima, pravoslavcima i židovima, izraziti čestitku prigodom nekog njihova blagdana te namalo njih čestita, još bezličnije: „praznik“. U tom smislu, na službenom portalu Islamske zajednice u BiH, u rubrici Pitanja i odgovori, početkom 2013. pojavilo se pitanje: „Po kojem osnovu je u islamu dozvoljeno čestitanje Božića ili Vaskrsa kršćanima, a da nije širk (najgori grijeh, op.a.)?“ Odgovor je bio jasan: „Evropsko vijeće za fetve kojim predsjedava dr. Jusuf Karadavi donijelo je fetvu o dozvoljenosti čestitanja praznika nemuslimanima (Kitabijama) kao znak međusobnog uvažavanja i dobre komšijske komunikacije (...) Znamo da ima i drugo mišljenje prema kojemu je to zabranjeno.“
Stoga valja podcrtati kako se društvena i opće međuljudska jednakopravnost, utemeljena na prirodnim zakonima, ravna načelom: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima“ (Mt 7,12). U sekularnoj državi kakva je izrijekom i Bosna i Hercegovina, ovo se valja ostvarivati na cjelokupnom njezinu prostoru. Ono što za sebe traže i odlukom Senata Univerziteta u Sarajevu krajem 2016., dobiju studenti muslimani – da se radi omogućavanja obavljanja džuma-namaza preporuča nezakazivanje akademskih obveza petkom: od 11:45 do 13:00 u zimskom, odnosno od 12:45 do 14:00 h ljetnom vremenu – to isto moraju priznati i studentima drugih vjeroispovijesti u vidu potpuno neradne nedjelje i propisanih blagdana. No, u pravu su onda svi oni koji se pitaju nije li to skica za teokraciju i zar u uži pojam vjerske slobode spada točna satnica kada se nešto treba obavljati, te nije li to diskriminacija svih oni koji će morati to vrijeme provesti „lutajući“ fakultetom.
Jednakopravnost nije svrha sama sebi – jer bi kao takva bila tiranija – nego je tlo koje rađa čovjekoljubljem. Vrijeme blagdana koje nudi mogućnost obnove životnih snaga, a osobito vrijeme zbližavanja kroz prirodne fenomene kao što je zima, dobri su znakovi koje valja iskoristiti.

Copyrightę 2006 Katolički tjednik. Sva prava pridr×ana. Webmaster