PRETRAGA:
Intervju

Eli Tauber, savjetnik za kulturu i religiju Židovske zajednice u BiH

Nažalost, vjerske su slobode ugrožene u mnogim zemljama svijeta

Dovoljan je letimičan pogled na vijesti koje dolaze iz svih dijelova svijeta kako bismo shvatili da je pitanje vjerskih sloboda pojedinca, ali i čitavih naroda, jedan od važnijih problema u modernom društvu. Svjedoci smo svakodnevnih kršenja vjerskih prava i sloboda prava u BiH i svijetu. Ljudi, samo zato što vjeruju ili vjeruju drugačije, postaju žrtve progona, terora i ubojstava. Kako bi se svake godine barem jedan dan podsjetili na taj gorući problem, ustanovljen je Svjetski dan vjerskih sloboda koji se obilježava 15. siječnja...

Razgovarao: Željko Ivković

Tom prigodom željeli smo se dotaknuti ove teme i potražiti odgovore na pitanja o vjerskim pravima i slobodama u Bosni i Hercegovini. Sugovornika smo našli u gosp. Eliu Tauberu, savjetniku za kulturu i religiju Židovske zajednice u BiH. Gospodin Tauber je istaknuti član Židovske zajednice u Bosni i Hercegovini, veliki humanista, predstavnik u javnom životu odgovoran za pitanja kulture i tradicije Židova Bosne i Hercegovine...

Poštovani gosp. Tauber, svakodnevno slušamo o kovanici „vjerska sloboda“. Recite nam, prema Vašoj procjeni, kakvo je danas stanje vjerskih sloboda u BiH?

Sloboda vjere je propisana Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavima entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Zakonom o slobodi vjere su također propisana sveobuhvatna prava vjerskih zajednica. Ovi i drugi zakoni i politike su doprinijeli uglavnom slobodnom ispovijedanju vjere.
Vlada je u praksi uglavnom poštivala slobodu vjere. Međutim, lokalne vlasti i dalje s vremena na vrijeme ograničavaju slobodu vjere manjinskim vjerskim zajednicama.
Društvene zlouporabe i diskriminacija zbog vjerske pripadnosti, vjerovanja ili očitovanja vjere su se nastavile. Diskriminacije protiv vjerskih manjina se događaju u gotovo svim dijelovima zemlje. Međutim, opao je broj incidenata kojima su meta bili vjerski simboli, službenici ili imovina u područjima u kojima jedna od tri etničke grupe čini većinu. Lokalne vjerske vođe i političari su javnim izjavama doprinosili netrpeljivosti i povećanju nacionalizma. Vjerski simboli su se često zloupotrebljavali u političke svrhe. Nelegalno sagrađeni vjerski objekti i dalje su izvor napetosti i sukoba.
Vlada i poglavari četiri tradicionalne vjerske zajednice vode politiku promoviranja ljudskih prava i pomirenja. Veleposlanstva podržavaju vjerske zajednice u njihovim nastojanjima da dobiju dozvole za izgradnju novih vjerskih objekata. Ova veleposlanstva su također pomogla vjerskim zajednicama kod restitucije imovine, i podržali su nekoliko programa razmjene i kulture, te predavanja koja su promovirala slobodu vjere.

U Općoj deklaraciji o ljudskim pravima navodi se da „svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere“. Što mislite, koliko se to pravo danas poštuje u svijetu? Kakvo je stanje vjerskih sloboda u svijetu?

Američki State Department objavio je izvješće o stanju vjerskih sloboda u svijetu, svrstavajući Burmu, Kinu i Kubu među najveće kršitelje religijskih sloboda. U izvještaju se spominje i diskriminacija protiv vjerskih manjina širom Bosne i Hercegovine, posebno protiv ne-Srba u Republici Srpskoj, ne-Hrvata u zapadnoj Hercegovini, i ne-Bošnjaka u središnjoj Bosni. Sarajevo se dijelom sačuvalo kao multietnički centar, međutim, u Izvještaju se navodi, da žalbe na diskriminaciju, izolaciju i marginalizaciju ne-Bošnjaka i dalje postoje.
Ipak, kaže se u izvješću State Departmenta, broj incidenata usmjerenih protiv religijskih simbola, klerika, i vlasništva na područjima sve tri etničke većine u BiH je smanjen, posebno u poređenju s prijašnjim izvještajima. Također se kaže da Sjedinjene Države osuđuju akcije kojima se iskazuje nepoštivanje religijske tradicije.
U Europskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama postoji čvrst stav da će uvijek biti protiv diskriminacije i proganjanja na religijskoj osnovi, ali da se ne slažu s onima koji se protiv toga nastoje boriti suzbijanjem slobode govora.
Iako je stav da „svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere“ u svijetu prihvaćen i u većini zemalja nastoji se da to postane i praksa, moramo, nažalost, konstatirati da su u stvarnosti vjerske slobode ugrožene i pod stalnim su pritiskom u mnogim zemljama koje sebe nazivaju demokratskim. Te zemlje su deklarativno za ostvarivanje vjerskih sloboda, ali ih na mnoge načine ili osporavaju ili minimiziraju.

Kao član Židovske zajednice, možete li reći kakvo je stanje vjerskih sloboda iz perspektive njezinih članova u BiH?

Židovska religija u Bosni i Hercegovini samo je simbolično zastupljena u odnosu na druge tri monoteističke religije. To je definitivno posljedica, prije svega, Holokausta i stradanja oko 70 % Židova u BiH, a zatim i velikog odlaska tijekom rata 1992. – 1995. Posljednji rabin u Bosni i Hercegovini Menahem Romano preminuo je 1968. i od tada naša vjerska zajednica samo preživljava. Uzrok tomu je, prvenstveno, nemanje stalnog rabina, a drugo i nedovoljno vjersko obrazovanje mladih. Što se tiče odnosa vjernika i prema vjernicima kod drugih konfesija, stanje je izuzetno povoljno u odnosu na Židove. Mislim da smo mi jedina vjerska zajednica koja nije „ugrožena“ i kojoj se bez izuzetka dozvoljava obavljanje svih vjerskih službi i manifestacija. Drugo je pitanje koliko to Židovska zajednica koristi i može li sama učiniti nešto više na edukaciji mladih i njegovanju vjerskih tradicija.

Svjedoci smo brojnih napada na vjerske objekte, vjerske službenike u čitavoj BiH. Čini se u posljednje vrijeme kako je ta negativna pojava u blagom padu (ili mediji ne daju pozornosti mnogo). Recite nam kako Vi gledate na tu pojavu?

Da, čak i prema mišljenju ombudsmena situacija na terenu je mnogo bolja i smanjen je broj napada na vjerske objekte. To, istina, nije slučaj i s grobljima na kojima se i dalje vrši vandalizam i uništenje spomenika. Činjenica da ovo društvo nije uložilo nikakav napor na educiranju mladih (koji su počinitelji ovih vandalskih razbijanja), dovodi povremeno do eskalacije u odnosu na politička kretanja u zemlji i svijetu. Postoji i određena inertnost kod vjerskih zajednica koje ne insistiraju na javnom prosvjedu i procesuiranju onih koji uništavaju groblja i vjerske objekte. Dio onih koji to rade su mladi koji su poneka groblja pretvorili u svoje sastajalište na kojima se mogu opijati i slično. Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine je prije nekoliko godina učinilo izvanredan napor da formiraju komisije koje će obilaziti vjerske objekte koji su meta vandala i javno i medijski istupiti predstavnici sve četiri religije protiv ovakvih postupaka. Samo tada mediji reagiraju i to im je u sferi zanimanja jednodnevne vijesti. Nikada ne idu dalje od toga, a novinari, uglavnom, niti obilaze groblja ni vjerske objekte, osim kada su vjerski blagdani ili neki incident.

Jesu li kazne počiniteljima tih nedjela dovoljne, zapravo jesu li adekvatne? Često su počinitelji maloljetni pa se gotovo ništa ne čini na rasvjetljavanju čina, dok s druge strane nema zle namjere, osim koristoljublja?

Ja se ne sjećam da je neki počinitelj uhvaćen ili kažnjen. Obično se radilo o maloljetnicima ili nekima koji su to uradili iz obijesti i nehaja, a mnogo rjeđe iz koristoljublja. Ponekad je neki vjerski objekt stalna meta nekih sitnih kriminalaca koji to ne rade iz nekih anti-momenata, već da bi stekli materijalnu korist. Primjer je iz 2016. kada su u više navrata skidane sigurnosne kamere kod Aškenaske sinagoge, ali počinitelji nikada nisu prepoznati i uhvaćeni.
Ukoliko više medijski govorimo o vjerskim slobodama, o vrijednosti svake pojedine religije, o poštivanju onih koji vjeruju u jednoga Boga – samo na drugi način, možda ćemo podići svijest mladih ljudi da svoj bijes ne iskaljuju tamo gdje to nema nikakvog smisla.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Copyright© 2006 Katolički tjednik. Sva prava pridržana. Webmaster